Wednesday, July 12, 2006

Italijanski hot-dog!!!

Ovde čovek može svasta da vidi i da proba. Juče smo malo lutali po okolnim mestima i tako svratismo mi do čuvenog IKEA marketa. Iskreno nemam nešto para da trošim tamo ali makar da vidim. Strava je ali i skupo. Tako mi šetamo gledamo i na kraju smo ipak kupili neke sitnice čisto da nas mine želja.
Na izlazu iz IKEA marketa ima mini restoran, rekoh sestri da bi mogli da malo odmorimo. E a sad šta poručiti. Osvrnem se okolo i vidim da u ponudi pored pića imaju i klopu. Hit ponuda restorana je Hot-dog i sok, hm nije loše može. Posle par minuta stiže klopa ali ja nekogu da verujem, nikada u životu nisam video manji hot-dog. Strašno, po mojoj slobodnoj proceni dužina je čak 5,5cm. I šta još reći osim da slika govori sve.

PS ova čaša soka je od 0.2l !

Monday, July 10, 2006

Put u Veneciju!



Od kad znam za Italiju svi stalno pričaju o Veneciji kako je divna i lepa ali nažalost polako tone pa ko misli da je vidi treba da požuri.

Baš iz tog razloga sad za vikend otišli smo u kraći obilazak. Do venecije smo otišli vozom jer je jeftino (13 eura povratna karta) a i stiže se direktno tamo. Čim se izadje iz železnicke stanice ulazite u ovaj lepi svet. Stigli smo oko 10h i odmah prvi šok, zamislite štrajkuju pevoznici tako da je jedino preostalo da idemo svuda pešaka a i odmah nam je bilo jasno da nećemo moći da vidimo sve. Oni štrajkuju a jedna vožnja je 5 eura ili 25 eura za ceo dan po osobi. A da nepričam o gondolama gde jedna vožnja košta od 60-80 eura!

I tako mi tabanomo po Veneciji a svega ima i sve još skuplje nego u drugim mestima. Mnogo je lepo, uske ulice, stara gradnja, puno malih mistića, puno turista, stvarno ima šta da se vidi. Već oko 12h počije velika gužva i sad se svi kreću u koloni polako. Ja slikam sve sto stignem ali stalno mi neko uleće u kadar ili se gura.

Čuo sam priče pre nego sto sam stigao ovde da u Veneciji nešto stalno smrdi. Iskreno jedino što smrdi to su turisti (na oznojaž).

Ima svakakvih sitnica koje bi čovek da kupi ali za šta god se uhvatim nije ispod 6-7 eura pa do beskonaćmosti. Čuveno murano staklo je prelepo ali jako skupo. Htedoh da kupim nešto od tog čuvenog stakla ali sve je jako lomljivo pa sam odustao.

Noge plako počinju da bole od šetanja pa smo hteli da negde sednemo ali nema šanse sve je krcato. Konačno nadjosmo jedan sto a sestra je otišla da poruči sladoled i tako mi sedimo donosi sestra sladoled i taman da počnem da jedem taj čuveni sladoled dolazi kelner i kaže da nemožemo da sedimo tu jer smo kupili kod njih sladoled za poneti a ne za sedenje i rekao je još nešto ali ja nisam razumeo, uglavno da možemo sesti unutra. Onda je moj zet na tečnom italijanskom jeziku počeo da se sa njim raspravlja i naravno da mu psuje sve po spisku... Ja gledam sta se dešava, ništa nerazmem. Sad se kelner našao u čudu ljudi gledaju. Ja sa pomislio gotovo sad će da kelner dobije batine ali zet se suzdržao. Ustajemo polako okrećemo se sada ka stolu za kojim smo sedeli i demonstrativno bacamo sladoled pod sto i odlazimo. Ljudi gledaju strancima nista nije jasno.

Posle ovoga mi je boravak preseo jer stvarno se tu osećaš kao ovca i za najmanju sitnicu ti deru kožu sa ledja. Razumem je sve ali bilo je još nekih neprijatnih momenata ali neću o tome da pričam.

Još jedna iteresantna stvar je da najviše je bilo turista iz Amerike ( mladi i stari) i stvarno ih je lako prepoznati. Najviše ih je bilo ispred naravno McDonalda, koji bedak dodješ u italiju a jedeš Big Mac.

Sve u svemu treba videti Veneciju ali ne u ovom periodu zbog velikih gužvi i treba se psihički spremiti za šišanje.

Za kraj obavezno naučiti nekoliko psovki na italijanskom jeziku da imate šta da im kažete jer su krajnje bezobrazni, nekulturni a i aljkavi....


Thursday, July 06, 2006

Konačno prava Italijanska PIZZA!


Mi koji nemamo prilike da bas putujemo po svetu, vidimo i probamo sve i svašta osuđeni smo da u našoj zemlji probamo neke strane specijalitete. Da sada nisam tu gde jesam verovatno bi rekao da su pizze iz recimo čuvenog Pancevackog restorana „Baden-baden“ fenomenalne ALI sada menjam mišljenje. Naravno sinoć sam imao prilike da probam nekoliko vrsta pizza i jedino što mogu da kažem je da sam tek sada u svojoj 27 godini života prvi put jeo pizzu. Sve ovo do sada su uglavnom blede kopije.

Moje društvo zna moje kulinarske sposobnosti i ja sam za njih par puta pravio pizzu sa kojom su oni bili oduševljeni, e sada mogu da kažem da je sreća moja sto oni nisu bili ovde pa ni oni sami neznaju šta je prava pizza. A ja sam mislio da još i umeme da napravim pizzu! L

Ovoga puta izbor mesta gde će mo jesti pizzu prepustio sam sestri i zetu, jedino sto mogu da kažem da su me odveli napravo mesto gde se pica peče u pećima na drvo. Ovo pisem jer oni ovde žeive već nekih 4-5 godina i imali su prilike da probaju sve i svašta, čak i oni sami kažu da nije svuda ovakva pizza tj. da i ovde umeju da fušerišu.

Gde su još dobre pizze?

Večeras idem da isprobam i čuveni italijanski sladoled! Uskoro nova priča.

Wednesday, July 05, 2006

ITALY

Posle nekoliko godina čekanja i nerviranja dođe i taj dan da putujem za Italiju. Preskočiću detalje oko procedure za vizu jer je to dosadna priča sa srećnim krajem.
Eto tako ja dođoh ovde kod sestre i zeta da vidim kako je ovde u tuđini. Trenutno sam na severu italije u jednom malo mestu Castiglione delle stiviere oblast Breša. Mesto ima oko 25000 stanovnika uglavnom došljaka iz raznih krajeva sveta:belci, crnci, azijati... Jeste malo mesto ali industriski je jače od cele naše preostale Srbije! Naravno pošto je sve podređeno industriji ovde nema baš puno istoriskih a svima poznatih znamenitosti. Mada za mene ima šta da se vidi: Medjunarodni muzej Crvenog krsta, Solferino je poznato kao mesto gde se rodila ideja o stvaranju Crvenog krsta...
U planu je obilazak Venecije, Verone, krivog tornja u Pizi, Grdalend (nesto slično diznilendu)...
Ko zna sta bi trebao obavezno da vidim dok sam ovde neka javi!!!
Evo i par fotkica za kraj: